Humanizam je radost življenja

U ovom eseju ću govoriti o tome kako kreirati dobro i zdravo društvo sa posebnim naglaskom na sreći i radosti življenja. To je polje obradio Erich Fromm. On je analizirao rad najvećih autoriteta na polju produktivnog življenja i dao je vlastite preporuke o tome kako čovjek može ostvariti zdrav i radostan život. Fromm je problem analizirao uglavnom sa psihološke strane i prepustio je pojedincima prihvaćanje njegovih preporuka. Iako je Fromm prodao jako puno knjiga ne može se utvrditi koliko je bio uspješan u popravljanju društva. Ja sam htio ostvariti puno više i zato sam kreirao političko ekonomski sistem koji će uz pomoć demokracije, bezuvjetno i neizbježno dati svim ljudima dobar, zdrav, i radostan život. 

 ***

Ljudi jako žele sreću ali nisu uspješni u njenom nalaženju. Pokušat ću objasniti u ovom eseju zašto. Ukratko, sreća je rezultat zadovoljenja potreba dok nemogućnosti zadovoljenja potreba stvara nesreću. Čovjek formira potrebe svojim mislima. Misli prilično objektivno definiraju osnovne čovjekova potrebe kao što su na primjer sloboda i ostvarenje osnovnih sredstava koji osiguravaju opstanak. Nemogućnost postizanja slobode i nalaženja hrane stvara objektivnu nesreću. Ovaj oblik nesreće danas ne bi trebao postojati jer se društvo dovoljno razvilo da je može prevladati ali ona ipak postoji. Zašto?

Misli su slobodne i kao takve slobodno formiraju potrebe. Čovjek je svjestan vlastite nemoći u odnosu na prirodu i ima potrebu da je prevlada. U takvim trenucima čovjek lako koristi slobodu svojih misli tako da formira subjektivnu predođbu o prirodi koja ga okružuje. Takva predođba uglavnom pokušava veličati njegovu ličnost i umanjuje moć prirode. Ukoliko se takva predođba direktno ne konfrontira sa moćima prirode čovjek je usvaja kao stvarnu. Na taj način čovjek gradi iluziju prevladavanja vlastite nemoći u prirodi. Tako nastaje otuđenje čovjeka od svoje prirode. 

Čovjek najčešće pokušava kompenzirati svoju nemoć pred prirodom stvaranjem nadmoći nad drugim ljudima. To postiže pomoću fizičke snage, ideologije, vlasti, bogatstva, slave i ostalih otuđenih vrijednosti koje čovjeku daju moć nad ljudima. Svaki uspjeh na polju ostvarenja moći nad ljudima u čovjekovoj subjektivnoj svijesti lako daje obilježja prevladavanja vlastite objektivne nemoći u prirodi. To je iluzija koja donosi veliku otuđenu sreću ali koja čovjeku izgleda kao stvarna i on je prihvaća kao takvu. Čovjek koji ostvari vlast nad ljudima ili postane bogat ili slavan doživljava erupciju omamljujuće sreće.

Ali tu se javlja veliki problem, čovjek koji umisli da je prevladao nemoć pred prirodom prije ili kasnije dolazi u proturječnost sa objektivnim zakonima prirode. On otkriva da je njegov život prolazan, da se pojavljuju jači, bogatiji, slavniji ljudi od njega. Rezultat je razočarenje, iluzija sreće nestaje a pojavljuje se bol. Jednom kad čovjek umisli da je prevladao vlastitu nemoć u prirodi, svaka povreda njegove iluzije dovodi u njegovoj subjektivnoj svijesti dovodi u pitanje njegov opstanak. On tada panično djeluje na polju otuđenog interesa, trudi se da ostari veću snagu, veće bogatstvo, veću slavu. Ali nikakvo djelovanje ne može zahvatiti prirodu nastanka takvih potreba. Nadmoć nad ljudima ne može prevladati čovjekovu objektivnu nemoć u prirodi. Zato čovjek na polju otuđenog interesa ne može naći zadovoljenje. Zato čovjek živi trajno nezadovljan život. Kada čovjek zadovolji svoju glad on više ne jede jer bi mu to donijelo tegobe u stomaku i on je toga svjestan. Ali čovjek ne prepoznaje uzroka tegoba koje koje proizlaze iz formiranja otuđenih potreba. U suprotnom on bi odbacio otuđene potrebe. Rezultat formiranja otuđenih potreba je puno gori nego kada čovjek punog stomaka nastavi da jede.  

U otuđenom društvu uspješni ljudi su više otuđeni od svoje prirode i zato prednjače u stresu i razvodima brakova na primjer, a ukoliko ne žive dovoljno razumno, produktivno i disciplinirano što je teško postići u privilegijama koje imaju, tada ih njihov stil života vodi u depresiju, narkomaniju, alkoholizam, itd. Ako obratite pažnju možete uočiti da moćni, bogati i slavni ljudi koji se ne odnose odgovorno prema svom životu, nisu sretni. Oni se samo trude da pokažu uspješnost i dobro raspoloženje. U pravilu su jako zabrinuti za svoje bogatstvo, slavu, snagu i ne uživaju u životu jer su se otuđili od svojih prirodnih potreba.

Nadalje, moć nad ljudima razvija u čovjeku narcisoidnu osobinu karaktera koja veliča vlastitu ličnost i potcjenjuje prirodu i društvo. Narcisoidan čovjek gubi respekt prema drugim ljudima. Takav čovjek gubi mogućnost ostvarenja prirodnih pogodnosti u odnosu sa drugim ljudima. Pohlepa mu stvara bezosjećajno srce, izopačuje dušu i oduzima radost življenja. Takav čovjek često stvara objektivnu patnju drugim ljudima onemogućivši im da zadovolje svoje potrebe. Pogodnosti koje proizlaze iz ravnopravnog odnosa među ljudima po svojoj prirodi spadaju u najveće moguće prirodne pogodnosti koje čovjekova priroda može ostvariti. Čovjek koji zbog vlastitog neznanja odbacuje takve pogodnosti je sam sebi najveći neprijatelj. 

Nemogućnost zadovoljenja otuđenih potreba stvara otuđenu nesreću ali čovjek je doživljava kao stvarnu. Ona može biti čak i tegobnija od objektivne nesreće. Na primjer, čovjek nikada neće izvršiti samoubistvo zato što ne može zadovoljiti svoje prirodne potrebe, ako je na primjer gladan ali hoće ako ne može zadovoljiti otuđene potrebe. Ako čovjek svojom subjektivnom svješću nalazi uzrok problema izvan sebe, tada ga bolna napetost lako usmjerava u destrukciju prema svijetu koji ga okružuje. Otuđenje razvija iracionalnost i trajno mizerne posljedice iz kojih se teško može naći izlaz. Otuđeni čovjek živi duhovno vrlo siromašan život bez obzira što u svom životu postigao. On ne može razumjeti prirodu svojih potreba, djeluje protiv svoje prirode i živi nesretan život.

Zato društvo mora razviti orijentaciju koja će stimulirati objektivnost a ne otuđenje od objektivnosti. To je upravo ono što sistem koji sam predložio omogućava. Taj sistem će društvu donijeti prirodan, dobar i radostan život.

 ***

Možda zvuči nevjerojatno ali svi problemi sa srećom i nesrećom će se riješiti uspostavom jednakih prava među ljudima. Mi danas imamo formalnu jednakost proklamiranu zakonima o ljudskim pravima. U praksi te jednakosti nema jer postoji ogroman broj različitih oblika privilegija ljudi koje donose zlo društvu. Novi sistem koji sam predložio problem nejednakih prava među ljudima počinje rješavati pomoću sistema ravnopravnog ocjenjivanja među ljudima. Ja sam ga nazvao demokratska anarhija. Svaki čovjek će imati jednako pravo da ocjeni nekoliko ljudi po vlastitom izboru. Pozitivna ocjena će malo uvećati dohodak ocjenjenog čovjeka a negativna će ga malo umanjiti. Takvo ocjenjivanje će prisiliti svakog čovjeka da poštuje druge ljude, da čini sve što može da drugim ljudima uljepša život i da ne čini ništa što drugim ljudima može nauditi. Ovo će biti temelj uspostave zdrave, konstruktivne i produktivne orijentacije društva.  

Jednako pravo među ljudima se svakako mora proširiti na suštinski jednako pravo ljudi na rad. Novi sistem predviđa otvoreno takmičenje radnika pomoću ponuđene radne produktivnosti za pravo na rad na svakom javnom radnom mjestu u bilo kojem trenutku. Produktivnost će se mjeriti pomoću zarađenog novca, količine i kvalitete proizvedene robe, ili pomoću ocjena produktivnosti dobijenih od potrošača. Radnik koji ponudi veći profit, više proizvedene robe, bolju, čistiju ili jeftiniju proizvodnju će dobiti željeni posao. Ovdje se radi samo o tehničkom problemu koji se može riješiti. Više o tome sam pisao u članku Budućnost ekonomije. 

Ne postoji bolja raspodjela rada od radne konkurencije na tržištu rada. Nova podjela rada će uravnotežiti interes za svim radnim mjestima pomoću novo definiranog sistema odgovornosti radnika. Odgovornija radna mjesta će biti više nagradjena u slučaju porasta produktivnosti i više sankcionirana u slučaju pada produktivnosti. Tako će nova raspodjela rada ukinuti privilegije, jedan od najvećih izvora problema našeg društva. Tako će sva radna mjesta postati podjednako poželjna. Tako će nova raspodjela rada biti prihvaćena od svih članova društva kao pravedna. Povrh toga, radna konkurencija će ostvariti znatno veću produktivnost nego što je privatna poduzeća mogu ostvariti što će poslati kapitalizam sa svim svojim negativnostima u povijest. 

Radna konkurencija će omogućiti svakom čovjeku da dobije posao koji više voli. Tako će rad postati vrijednost za sebe. Čovjek koji voli neki posao će uložiti veći trud za ostvarenje najveće produktivnosti na željenom radnom mjestu i tako će ostvariti pravo na rad. Kada čovjek ulaže napor na polju koje voli gradi vlastitu produktivnu orjentaciju i životno zadovoljstvo. Tako će puna ravnopravnost među ljudima i oživotvorene kreativne bivstvene snage čovjeka donijeti velike stabilne pogodnosti u obliku radosti življenja.  

Sreća i radost su slični fenomeni ali postoji razlika. Sreća je pogodnost koja ne može postojati bez nesreće i uglavnom ne traje dugo. Sreća je veća što je prethodna ili moguća nesreća bila veća i obratno. Sreća ne ovisi nužno o čovjekovoj aktivnosti, ona može sama doći ili ne doći. Radost življenja je trajna i stabilna prirodna pogodnost jer nastaje kao proizvod čovjekove cjelokupne produktivne orjentacije. Ona je teško dostupna kada čovjek nema slobodu odlučivanja i djelovanja kao što je to slučaj danas. Iz tog razloga danas je jako teško vidjeti radosnog čovjeka.  

Stvarna ravnopravnost među ljudima će umanjiti mogućnost formiranja nadmoći među ljudima a sa time će se umanjiti mogućnost nastajanja lažne i otuđene sreće i nesreće. Radostan čovjek puno lakše prihvaća ograničenja vlastite prirode pa ga subjektivna sreća i nesreća teže zahvaćaju. Radostan čovjek novog sistema ne mora nužno biti sposoban da zadovolji sve svoje potrebe. Tko god investira veliki napor u zadovoljenje potreba i ne može ostvariti zadovoljenje će biti tužan ali neće biti ljut. Sistem će formirati objektivnu pravednost i izgraditi respekt među ljudima koji će sputavati pojavu ljutnje. Tuga je puno zdravija i bolja emocija od ljutnje jer je racionalnija. Sociološki; za razliku od ljutnje, tuga ne stvara konflikte. Psihološki; tuga u usporedbi sa ljutnjim, dozvoljava čovjeku da bolje sagleda objektivnu stvarnost, da probleme rješava produktivno i konstruktivno. Ljutnja razara dušu a tuga je razvija. Tuga usmjerava čovjeka prema boljem životu a ljutnja to ne može. 

Sreća je prolazna. Otuđeni čovjek ne bira sredstva da je što više zadrži i zato lako postaje egoističan, pohlepan i razvija mnoge negativne osobine karaktera koje štete njemu i društvu u cjelini. Prirodan radostan čovjek živi produktivan život i zna da njegove pogodnosti najviše ovise o njemu samome. Zato je on vrlo spreman i željan da dijeli, spreman je i željan da kooperira na svom nivoima ljudskih odnosa i tako doprinosi stvaranju pogodnosti u društvu.   

Predloženi sistem će omogućiti čovjeku da bude produktivan, zadovoljan sa sobom i da vjeruje u svoju budućnost. Takav čovjek je u stanju da voli. Mi danas iskrivljujemo značenje pojma ljubavi zato što je kapitalizam svojom okrutnošću praktično uništio našu sposobnost da volimo. Sposobnost voljenja se ne može dobiti, ona se mora zaraditi produktivnim načinom življenja. Ona je u stvari najveći doseg produktivnog života i pruža najveću radost življenja. Osim toga predloženim načinom života čovjek će dosezati najveći oblik znanja - mudrost. Mudar čovjek ima sve što mu treba bez obzira koliko to kvantitativno ili kvalitativno bilo i zato je gospodar svojih emotivnih stanja i živi pun, miran i radostan život. Takav čovjek je slobodan čovjek.   

Jednaka prava među ljudima će osloboditi ljude autoritativnog pritiska i dati će im slobodu da slijede vlastite interese ali će prisiliti ljude da poštuju druge ljude. Takvo iskustvo će demistificirati vrijednosti koje su autoriteti nametnuli i učiti će ljude da žive u skladu sa vlastitom prirodom što će ih osloboditi od svih oblika otuđenja današnjeg društva. Ovaj sistem će nadalje učiti ljude da formiraju potrebe u skladu sa mogućnostima zadovoljenja. To je glavni uvjet prevladavanja destruktivnosti u društvu jer ljudi koji konstantno zadovoljavaju svoje potrebe nisu destruktivni.  

Sistem koji sam predložio će omogućiti ljudima da se ispravno razvijaju, da budu mentalno i fizički zdravi. Zdravi pojedinci će formirati zdravo društvo a zdravo društvo će stvarati još zdravije pojedince. Proces će se ciklički razvijati i kao rezultat će nastati harmonično i dobro društvo sa pojedincima punim radosti života. Predloženi sistem obećava prirodan i visoko prosperitetan razvoj društva, veći i od najsmionijih današnjih snova. Sistem je detaljno opisan u mojoj knjizi “Humanizam" koja je besplatno dostupna ovdje.

8.4.2004

Obnovljeno 13.11. 2013

Natrag na početak