3.1.2.6             Razvoj privrede
 
 
Akumulacijom novca namjenjenog profitnoj privredi se osiguravaju novčana sredstva za razvoj profitne privrede.
 
U kapitalizmu količina novca namjenjena investicijama ovisi o poduzetništvu vlasnika sredstava za proizvodnju a formira se izdvajanjem iz ostvarene tržišne dobiti poduzeća. Veća izdvajanja novčanih sredstava iz dohotka omogućavaju formiranje veće količine novčanih sredstava za razvoj profitne privrede ali smanjuju potrošnju proizvođača. I obratno, manje izdvajanje novčanih sredstava namjenjenih razvoju u manjoj mjeri razvija profitnu privredu što omogućava veću potrošnju pa tako i standard proizvođača.
 
U kapitalističkoj privredi, konkurencija proizvođača na tržištu zahtjeva stalna novčana ulaganja u razvoj proizvodnje. Ulaganje u proizvodnju povećava produkciju i kvalitet proizvoda uz niže cijene proizvoda što društvu u cjelini donosi velike pogodnosti. Sa druge strane, velika produkcija stvara zasičenje što dovodi do smanjivanja dobiti poduzeća. Poduzeće u privatnom vlasništvu koje ne ostvaruje profit nema vrijednost. Pad profita donosi otpuštanje radnika do zatvaranja poduzeća, socijalne i ekonomske probleme. Iz tog razloga privatno poduzetništvo je prisiljeno vlastitim opstankom stalno pronalaziti nove tokove potrošnje novim proizvodima. Na tom polju vrši agresivnu propagandu koja stvara potrošački mentalitet. Kako se u svakom sistemu koji povećava potrošnju prije ili kasnije može očekivati stagnacija ili pad interesa tako je privatno poduzetništvo osuđeno na svoje odstupanje u korist sistema koji će primjerenije slijediti društvene potrebe.
 
Društvo je pokušalo probleme privatnog poduzetništva riješiti društvenim vlasništvom nad sredstvima za proizvodnju koja može otkloniti brojne nedostatke privatnog poduzetništva. Socijalistička revolucija donosi svrgavanje kapitalističke eksploatacije i socijalnu politiku koja osigurava zapošljavanje, obrazovanje, zdravstveno osiguranje i druge pogodnosti pa narod u početku ima visok elan i vjeru u bolju budućnost. U početku je gotovo sav rad namjenjen razvoju društva i rezultati su često spektakularni u eksplaotacijom opustošenim društvima. Međutim sa vremenom kao zakonitost opada entuzijazam i jača egoistični interes pojedinaca. Tada radnici sa pravom odlučivanja u procesu proizvodnje kao što je to bio slučaj u jugoslavenskom samoupravljanju, više ne prihvaćaju društveno vlasništvo kao svoje i stoga nastoje osigurati veći dohodak na račun akumulacije privrede. Takvo privređivanje je neodgovorno prema vlastitoj budućnosti. Kao posljedica takva je privreda znatno neefikasnija od privatnog poduzetništva.  

Centralizirani društveni privredni sistem kao što je bio u bivšoj SSSR iz jednog centra vrši planiranje proizvodnje cjelog ekonomskog sistema. Plan može u potpunosti definirati količinu rada namjenjenu potrošnji društva i razvoju privrede. Takav sistem po prvi put može definirati strategiju razvoja cijelog društva, što na određenom nivou razvoja proizvodnih odnosa može osigurati veliki porast produktivnosti privrede.  

Međutim sistem ima veliki nedostatak u tome što je formiranje politike razvoja privređivanja prepušteno centrima moći i kao takvo je otuđeno od radnika. Radnici koji nemaju nikakvog utjecaja na formiranje ekonomske politike ne mogu je prihvatiti kao svoju pa se ne mogu u dovoljnoj mjeri zalagati za njeno provođenje. Centralizirani sistem utvrđivanja politike razvoja privređivanja, formira manje ili više uspješnu makroekonomsku politiku društvenog sistema, dok je zbog obima odluka potpuno nemoćan da zadovolji masu svakodnevnih potreba društva. Kako centralizirana planska privreda ne dozvoljava slobodno poduzetništvo jer ono lako može ugroziti stabilnost takvog oblika proizvodnje, tako u društvu velika količina potreba ostaje nezadovoljena. Takav ekonomski sistem je besperspektivan i može opstati samo kao zatvorena ekonomska cjelina.

*****

U novom ekonomskom sistemu poduzeća su u akcionarsko društvenom ili humanističkom obliku vlasništva nad sredstvima za proizvodnju. Odnos novčane akumulacije profitne privrede u odnosu na novčana sredstva namjenjena potrošnji utvrđuju se neposrednim iskazom svih stanovnika komune u funkciji individualnih glasačkih moći u okviru mogućih intervala vrijednosti koje utvrđuje rukovodstvo komune.

Ukoliko pojedini stanovnik komune bude želio da se privreda komune u većoj mjeri razvija, tada će iskazati veću količinu novca namjenjenu razvoju privrede. Kako je ukupna količina novca ograničena tako će morati izjasniti manju količinu novca namjenjenu potrošnji stanovnika komune. I obratno, stanovnik koji želi veću potrošnju iskazati će veću količinu novca namjenjenu potrošnji a manju za razvoj privrede. Iskazi svih stanovnika u funkciji njihove akcionarsko društvene ili humanističke moći upisani na internetsku aplikaciju centra za obradu podataka komune se sumiraju i tako se neposredno utvrđuje omjer količine novca namjenjenog za potrošnju i razvoj privrede.

Zatim se proporcionalno iskazu stanovnika iz ukupnog dohotka komune izdvaja količina novca namjenjena razvoju privrede. Ukoliko stanovništvo u cjelini bude težilo većem razvoju profitne privredee tada će se izdvajati veća količina novčanih sredstava namjenjenu akumulaciji profitne privrede u odnosu na potrošnju što bi ubrzalo razvoj profitne privrede a smanjilo bi dohodak stanovništva pa tako i društveni standard. Ovakva ekonomska politika omogućava svakoj komuni bez obzira na stupanj ekonomske razvijenosti da akumulira novac za razvoj vlastite profitne privrede oslanjajući se na vlastite snage. Kad se profitna privreda razvije do tog stupnja da može osigurati ekspanzivnu proizvodnju koja će smanjiti potrebu društva da ulaže u razvoj tada će se povećati količina novca namjenjenu potrošnji. Tada bi porastao standard društva.  

Možda je najznačajnija vrijednost takvog oblika raspodjele da se novac usmjerava demokratski, što znači da društvo u cjelini neposredno planira vlastiti razvoj. Takav oblik raspodjele novca će usmjeriti razvojnu politiku komune. Tako privreda dobija okvire usmjerenja razvoja pa može efikasno pripremiti i planirati vlastiti razvoj. Osim toga, tako će se prevladavati otuđenje u procesu proizvodnje kao posljedica donošenja autoritativnih odluka u društvu. 

Novčana sredstva namjenjena razvoju profitne privrede služe za privredne investicije kojima poduzeća dobavljaju nove strojeve, industrijska postrojenja i obrtna sredstva sa kojima ostvaruju veću produktivnost.

Sredstva namjenjena razvoju profitne privrede potražuju rukovodioci poduzeća na temelju programa razvoja poduzeća. Program razvoja poduzeća sadrži definiranu količinu potrebnih novčanih sredstava, način njihovog usmjeravanja odnosno uklapanja u postojeću privrednu strukturu, predviđanje porasta produktivnosti odnosno novčane dobiti i rok realizacije. 

Kada se formira masa novca namjenjena razvoju profitne privrede tada će se rasporediti onim poduzećima u komuni koja pojedinačno u okviru svog slobodnog djelovanja predviđaju ostvarivanje najveće dobiti u najkraćem roku uz korištenje najmanje količine novčanih sredstava. Novac se može raspoređivati poduzećima prema veličini K-razvoja po formuli:  

K-razvoja =   

Iz formule je vidljivo da se veća ostvarena dobit uz manja potrebna novčana sredstva i kraće vrijeme realizacije ostvariti veći K-razvoja. Veći K-razvoja će osigurati poduzećima novčana sredstva namjenjena razvoju profitne privrede. Raspodjela se vrši kompjuterskom obradom na taj način da najveći K-razvoja osigura potrebna novčana sredstva, zatim dolazi slijedeći K-razvoja po veličini i tako sve dok se novčana sredstva ne raspodjele. Na taj način poduzeća koja ponude najveći profit će dobiti novčana sredstva namijenjena razvoju profitne privrede čime se osiguravaju najveće pogodnosti društvu.  

Novčana sredstva su ograničena tako da se ne mogu dodijeliti poduzećima koja ostvare manji K-razvoja od potrebnog. Takva poduzeća moraju čekati druga vremena ili moraju povećati predviđenu dobit uz manja potrebna novčana sredstva i kraće vrijeme realizacije.  

Kako se novčana sredstva namjenjena razvoju profitne privrede obnavljaju u svakoj periodi obračuna iz ukupne novčane dobiti komune ona se dodjeljuju bespovratno. Komuna će postati neki oblik humanističke korporacije a korporacije niti u kapitalizmu ne naplaćuju same sebi svoje investicije. Dovoljno je da poduzeća ostvare predviđenu dobit pa da sredstva namijenjena razvoju profitne privrede nađu svoju društvenu opravdanost.
 
Naravno da sistem nebi imao nikakvog smisla bez egzaktno utvrđene odgovornosti radnika za korištenje zajedničkih novčanih sredstava. Prije ostvarenog natjecanja za dodjelu novčanih sredstava namjenjenih razvoju profitne privrede, rukovodioci iznose vlastitu odgovornost za provođenje programa izraženu sa K-odgovornosti. Veći K-odgovornosti može radnicima između ostalog dati veće povjerenje u plan rukovodstva.  

Radnici na temelju uvida koji im je rukovodstvo dalo ili na temelju povjerenja u svoje rukovodstvo, prihvaćaju po vlastitoj procjeni stupanj odgovornosti izjašnjavanjem vlastitog K-odgovornosti. Takav K-odgovornosti je na snazi od dana zapošljavanja ili od dana posljednjeg povećanja K-odgovornosti pa do isteka vremena potrebnog za realizaciju razvoja proizvodnje. Radnik u tom periodu ne može smanjiti svoj K-odgovornosti. On se može osloboditi odgovornosti samo ako neki drugi radnik zauzme njegovo radno mjesto i preuzme odgovornost za ostvarenje predviđene produktivnosti. Veći K-odgovornosti donosi veću konkurensku snagu za određeno radno mjesto i veći udio u raspodjeli dohodaka u slučaju porasta produktivnosti, dok u slučaju promašaja investicija donosi i veće gubitke u raspodjeli dohodaka.  

Sredstva namjenjena razvoju profitne privrede povećavaju produktivnost privrede pa tako i vrijednost novoproizvedene robe, što zahtjeva povećanje mase novca u opticaju. Veća količina novca u opticaju povećava dohodak komune čime stanovnici stjeću veću kupovnu moć za novo proizvedenu robu. Porast količine novca u opticaju povećava količinu bodova minulog rada radnika. Novu količinu bodova minulog rada treba raspodjeliti između radnika poduzeća i stanovništva, proporcionalno njihovim odgovornostima za doprinos u proizvodnji novonastale vrijednosti. 

Privredna poduzeća imaju mjeru produktivnosti izraženu novčanom dobiti na tržištu. Po isteku utvrđenog perioda vrši se obračun uspješnosti poslovanja. Ukoliko poduzeće ostvari porast novčane dobiti tada se takva dobit tretira kao trajno unapređenje rada koje trajno donosi veći dohodak i sa time radnici poduzeća stjeću uvjete za dobivanje određene količine bodova minulog rada. Tada se razlika između ostvarene i postojeće dobiti prikazuje kao dobitak. Tada se radnicima u poduzeću raspodjeljuje količina bodova minulog rada u veličini neto porasta novčane dobiti poduzeća.  

Međutim ukoliko pojedina profitna poduzeća komune sa korištenjem novca za razvoj privrede ne ostvare predviđenu novčanu dobit u predviđenom vremenu, tada se razlika između predviđene i ostvarene dobiti prikazuje kao gubitak. Tada se radnicima u poduzeću oduzima količina bodova minulog rada u veličini neto gubitka poduzeća.  

Kada je poznata ukupna neto količina bodova minulog rada koja se pridododaje i/ili oduzima od radnika u poduzeću tada se uz pomoć kompjutorske tehnologije nagrade ili sankcije svakog radnika lako izračunavaju pomoću formule:

                Radnik-1 : Radnik-2 : Radnik-3 : ... : Radnik-n =
                K-odgov.-1 : K-odgov.-2 : K-odgov.-3 : ... : K-odgov.-n

A rezultat se brzo dobije u obliku:

                Radnik-1 = +/- Količina bodova-1
                Radnik-2 = +/- Količina bodova-2
                Radnik-3 = +/- Količina bodova-3
                ...
                Radnik-n = +/- Količina bodova-n 

Produktivnost komune ostvaruju profitne privredne i neprofitne privredne djelatnosti i obje su u sistemu radne konkurencije podjednako značajne. Profitna privreda ostvaruje neposredno novčanu dobit na tržištu dok su neprofitne djelatnosti one koje za svoj rada ne ostvaruju neposredno novčanu dobit na tržištu. Proizvodi rada neprofitnim djelatnostima su besplatni za stanovništvo. U tu skupinu mogu spadati organi uprave, javna zaštita, obrazovanje, zdravstvo i slične djelatnosti. Produktivnost rada neprofitnih djelatnosti izražava se ocjenom uspješnosti koju daju specijalizovane arbitražne komisije i stanovništvo neposredno. 

Neprofitne organizacije također potražuju novčana sredstva namjenjena njihovom razvoju ali ne iz fonda razvoja privrede nego iz fonda zajedničke robne potrošnje. Ocjena uspješnosti neprofitnih poduzeća može imati skalu vrijednosti ekvivalentnu novčanoj dobiti profitne privrede, pa bi svako unapređenje uspješnosti povećavalo indeks uspješnosti neprofitnih djelatnosti i obrnuto. Radnici u neprofitnim djelatnostima također trebaju imati pravo na ostvarivanje porasta količine bodova minulog rada u slučaju porasta produktivnosti koja se izdvaja iz dobiti poduzeća profitne privrede.  

Količina bodova koja se dodijeljuje neprofitnoj privredi utrvđuje komparacijom ostvarenih produktivnosti profitne privrede i neprofitne privrede. Upotrebom koeficijenata moguće je efikasno matematički komparirati profit privrede i unapređenje djelatnosti neprofitne privrede i formirati ravnotežu nagrada i sankcija za sve pogodnosti i nepogodnosti rada radnika u profitnim i neprofitnim djelatnostima. U sistemu radne konkurencije takva komparacija će biti nužno objektivna jer bi svaki nesrazmjer dovodio do većeg prelijevanja rada tamo gdje bi uvjeti rada bili povoljniji što nikome ne bi bilo u interesu.  
 

***

Privatni poduzetnici nastupaju nezavisno na tržištu kao i poduzeće komune. Privatni poduzetnici podnose odgovotnost za svoje poslovanje vlastitim kapitalom. Radnici zaposleni kod privatnika podnose odgovornost za svoj rad neposredno privatnom poduzetniku. Privatno poduzetništvo ne izdvaja novac za fond namjenjen razvoju profitne privrede komune pa ne može ni koristiti ta novčana sredstva. Privatno poduzetništvo mora samostalno akumulirati novac ili ga posuditi od banaka sa kamatom. 

Obzirom da će profitna privreda sa društvenim vlasništvom nad sredstvima za proizvodnju uz pomoć radne konkurencije koja donosi najproduktivniji rad, biti najmanje jednako ili više produktivna od privatnog poduzetništva, može se očekivati da će samostalno privatno poduzetništvo gubiti konkurensku produktivnu bitku sa akcionarsko društvenim poduzetništvom. Osim toga, sa razvojem novog oblika privređivanja rasti će i produktivna svijest radnika te će hteti sami donositi odluke i podnositi odgovornost za svoje odluke. Kako u akcionarsko društvenom odnosno humanističkom obliku vlasništva nad sredstvima za proizvodnju radnici imaju znatno veća prava i slobode, može se očekivati da će privatni poduzetnici gubiti radnu snagu.  

Tada će privatni poduzetnici biti prisiljeni prepuštati vlastita poduzeća komuni u zamjenu za ekvivalentnu količinu bodova minulog rada. Veća količina bodova minulog rada donosi veći dohodak, veću mogućnost izbora radnog mjesta i općenito veće priznanje moći u društvu. 

Primjena koeficijenta odgovornosti u novom sistemu predstavlja povoljnu zamjenu za burzovne špekulacije kapitalističkog sistema privređivanja. Mogući dobici ili gubici bodova minulog rada, što je ekvivalent akcija, vežu se za uspješnost procjene buduće produktivnosti. Takav sistem stavlja radnike u ravnopravniji položaj u procesu proizvodnje, umanjuje otuđenje u procesu proizvodnje a zajednička odgovornost doprinosi većem prosperitetu privređivanja.  

Demokratsko planiranje i upravljanje nad privredom, puna zaposlenost uz radnu konkuranciju, riješeno pitanje odgovornosti radnika i nagrađivnje prema radu definitivno uklanjaju nedostatke socijalističkog i kapitalističkog oblika privređivanja. Tako se otvara mogućnost za prosperitet profitne privrede sa akcionarsko društvenim odnosno humanističkom obliku vlasništva nad sredstvima za proizvodnju.  

 

 Natrag na početak