|
|
Humanizam za početnike
Humanizam nužno zahtijeva slobodu. Slobodan čovjek mora imati pravo da odlučuje o svemo o čemu želi pod uvjetom da njegova sloboda ne sprečava druge ljude da budu slobodni. Sloboda daje mogućnost ljudima da izaberu svoje potrebe i da ih zadovoljavaju. Sloboda ispunjava razlog ljudskog postojanja i daje ljudima šansu da budu sretni.
Može li neposredna
demokracija dati zadovoljavajuće
rješenje?
Broj ocjena koje će pojedinci davati će naravno biti ograničen. Iz tog razloga ne treba očekivati da će obični ljudi dobijati puno ocjena. Najviše ocjena će primiti ljudi sa ekstremno pozitivnim i negativnim ponašanjem i autoriteti. Tako će autoriteti biti prisiljeni da donose najbolje moguće odluke u društvu. Veći autoriteti će primati više ocjena i to će ih učiniti više odgovornim. Predsjednici država, na primjer, mogu dobijati milione pozitivnih i negativnih ocjena i tada će primati ili će biti primorani da plate milione dolara kao rezulat svog rada i to svakog mjeseca. To će po prvi puta stvarno uspostaviti njihovu odgovornost pred narodom. To će također usmjeriti lidere da počnu voljeti demokraciju. Tada će oni zasigurno ispitivati narod o njihovim potrebama i donositi odluke koje će zadovoljavati takve potrebe. Oni će također naporno raditi na pronalaženju koncensusa među ljudima o svim odlukama od njihovog interesa. Autoriteti koji neće donositi dobre odluke će brzo napuštati svoje pozicije a samo najbolji će ostajati. Ocjenjivanje će donijeti velike pogodnosti društvu i daleko bolju budućnost čovječanstva.
Što je pogrešno u podjeli rada danas? Ja sam imao dosta problema sa principima podjele rada koji su danas prihvaćeni u društvu. Kao mlad čovjek vjerovao sam da svojim radom mogu napraviti “čuda” ali nisam dobio šansu da to pokažem. Naročito me razočarala podjela rada u javnim poduzećima koja su u to vrijeme dominirala u zemlji u kojoj sam živio. Javna preduzeća bi trebala slijediti interese društva ali nisu bila dovoljno uspješna u tome. Pitao sam se zašto je radno mjesto predsjednika države podložno demokratskom reizboru svakih nekoliko godina a gotovo sva ostala javna radna mjesta to nisu? Da li to znači da radnici u javnim poduzećima mogu biti neproduktivni i privilegirani autoriteti na svojim radnim mjestima? Rad u javnim poduzećima generalno donosi ugodnije poslove nego rad u privatnim poduzećima. Osim toga rad u javnim poduzećima često daje pristojnije i sigurnije dohotke kao i privilegije koje radnici u privatnim kompanijama uglavnom nemaju. Jednom zauzeta takva radna mjesta su prilično zaštićena i ukoliko nisu upražnjana ne postoji mogućnost da ih drugi radnici dobiju. To jednostavno nije pošteno prema drugim radnicima koji nemaju posao ili prema onima koji nemaju dobar posao. Sloboda izbora rada ne samo da nije nigdje razvijena nego jedva da postoji. Većina ljudi provodi gotovo trećinu svoga života radeći posao koji ne vole jer nemaju drugog izbora. Nedostatak slobode u izbora rada je stvarno ono što čini naše živote siromašnim. Također privilegirana radna mjesta nisu dovoljan izazov radnicima pa se oni često dosađuju na poslu. Kao generalni rezultat oni nisu dovoljno produktivni čime društvo u cjelini puno gubi. Što je još gore, privilegije su ishodišta svih oblika ugnjetavanja ljudi i rasadnik korupcije koja stvara ogromne negativnosti u društvu.
Pa gdje je onda izlaz? Već spomenuti sistem ocjenjivanja među ljudima će svakako uveliko doprinijeti rješavanju problema raspodjele rada ali će osim toga, biti potrebno znatno povećati promjenjivost radnih mjesta i pokretljivost radnika. Svaki čovjek mora imati priliku ne samo da radi već i da radi ono što voli. Prvo je moguće ostvariti skraćivanjem radnog vremena proporcionalno stopi nezaposlenosti. Drugo je moguće ostvariti pomoću stalno otvorenog natječaja za svako javno radno mjesto. Svako radno mjesto u javnim kompanijama treba dobiti radnik koji predloži najveću produktivnost u bilo kom trenutku. Ovo zvuči nemoguće i ja sam već i na početku čuo takve primjedbe ali ništa ovdje nije nemoguće, radi se samo o kreiranju dobrog sistema. Ova mjera zahtijeva daleko veću dohodovnu sigurnost radnika nego što je bilo koji postojeći sistem nudi. Svatko će primati nekakav dohodak. Visina dohotka će ovisiti o vrijednosti minulog rada radnika, zatim o vrijednosti tekućeg rada, o ostvarenoj produktivnosti, te o društvenim potrebama. Osim dohodovne kompenzacije za rad, biti će nužno kreirati dobru regulaciju produktivnosti rada i odgovornosti za rad koja će biti prihvatljiva svima. Da bi se to ostvarilo potrebno je kreirati potpuno novu ekonomiju.
Radnici će dobijati poslove koje žele. To će obogatiti njihovu bivstvenu moć i donijeti veliko zadovoljstvo koje proizlazi iz samog rada. Tako će rad postati vrijednost u sebi samome što će donijeti velike pogodnosti koje danas gotovo da ne postoje. Također takva podjela rada će donijeti najveću moguću produktivnost rada koju ni kapitalistički oblik proizvodnje neće moći slijediti. Privatna poduzeća će gubiti bitku za ostvarenje veće produktivnosti pa će se morati povući. Vlasnici privatnih sredstava za proizvodnju će biti pravedno kompenzirani za svoja poduzeća pa će se dobrovoljno pridružiti javnom poduzeću. U slučaju da je produktivnost proizvodnje ograničena radnik koji zahtijeva nižu cijenu tekućeg rada će dobiti posao. Cijena tekućeg rada je jedan od faktora koji određuje visinu dohotka. Bolji poslovi će ostvariti niže cijene tekućeg rada pa tako i niže dohotke i obratno. Tržišna cijena tekućeg rada će doprinijeti uspostavi pravednosti u procesu proizvodnje i raspodjele. Svi radnici će biti zadovoljni sa zaradamna i svi oblici rada će biti podjednako traženi. Nije li takva dobrobit nezamisliva danas? Na kraju treba naglasiti da će novi sistem uspostaviti jako veliku odgovornost radnika za posao koji obavljaju pa će se odnosi u proizvodnji također morati bazirati na visokom nivou kooperacije među radnicima što će doprinijeti uspostavi harmoničnih odnosa u društvu.
Novi sistem će nas osloboditi svih oblika ugnjetavanja u drušrvu, svih oblika korupcije i svih negativnosti koje one donose. Također će nas osloboditi mišljenja da je sreća uvijek negdje drugdje što je vrlo razvijeno u društvima bez dovoljno slobode. Novi sistem će nam pokazati da sreća leži u nama samima i učiti će nas kako da je pronađemo i kako da je kontroliramo.
Nove
ideje će preokrenuti naglavce sve na što ste se navikli u svom životu i to
naravno donosi teškoće prihvaćanja novog sistema. Međutim, takve teškoće mogu
proizaći jedino iz nerazumijevanja koliko pogodnosti nove ideje donose i straha
koji proizlazi iz takvog nerazumijevanja. Od samog početka ja sam bio siguran da
će ove jednostavne ideje u potpunosti promijeniti svijet i napraviti Raj na
Zemlji. U svrhu dokazivanja te teze ja sam razvijao ove ideje u zadnjih 20
godina. Sistem koji sam na kraju kreirao je condition sine qua non za bilo kakvu
dobru budućnost čovječanstva. On je prikazan u 139 stranica knjizi “Humanizam”
koja je besplatno dostupna na internet stranicama
ovdje.
Knjiga
jasno prikazuje svijetlu budućnost čovječanstva i zato bi je trebali pročitati.
|
Copyright protected at Consumer and Corporate Affairs
Canada Last
updated:
February 11, 2019
|