Humanizam ukratko 

Ljudi su bezuspješno pokušavali izgraditi dobro društvo stoljećima. Ja sam prihvatio isti izazov, bio sam vrlo ustrajan i uspio sam u svojoj knizi “Humanizam” definirati sistem koji će riješiti probleme društva kroz stoljeća. U toku rješavanja problema došao sam do zaključka da dobra budućnost zahtijeva potpunu promjenu današnjeg sistema. U budućnosti gotovo ništa ne može ostati isto kao što je danas. Iz tog razloga novi sistem nije lako razumijeti niti primijeniti iako je daleko jednostavniji i bolji od bilo kojeg poznatog modela. Ipak ukoliko uložite mali napor u proučavanje ovog sistema vidjet ćete kako će izgledati budućnost čovječanstva. Slijedeći kratki opis moje knjige “Humanizam” svakako vrijedi pročitati. 

Ljudi teže većoj moći. Oni određuju svoju moć uspoređujući se sa drugim ljudima. Takva usporedba postoji kao potreba društva i zato je treba prihvatiti bez obzira što je ona najvjerojatnije posljedica otuđenja društva. Produktivno društvo treba razvijati produktivnu moć čovjeka. Mi takvu moć možemo mjeriti. Što je mjera koja prikazuje čovjekovu produktivnu moć bolje definirana to se bolje usmjerava djelovanje društva, to je društvo bolje. Potrebno je kreirati sistem koji će definirati ukupnu vrijednost produktivne moći čovjeka pomoću vrijednosti njegova minulog rada. Ta vrijedost treba uključiti vrijednost nekretnina, novca, akcija, nagrada, obrazovanja i svih drugih vrijednosti koje čovjek posjeduje. Osim toga ona će uključiti vrijednost rada koji donosi porast produktivnosti privrede i sve sve druge vrijednosti koje su prihvaćene danas u društvu i koje mogu unaprijediti društvo. 

Sa druge strane ukoliko čovjek proizvede štetu vrijednostima koje postoje u društvu kao na primjer ukoliko je odgovoran za gubitke privrede, ili ukoliko prouzrokuje nepogodnosti u društvu, ili ukoliko počini neki kriminal tada će izgubiti odgovarajuću vrijednost na skali koja prikazuje njegovu ukupnu produktivnu moć. Udruživanje različitih oblika vrijednosti će zahtijevati široku studiju i zasigurno teške pregovore u društvu. Ipak poslije nekog vremena bi se mogli kreirati novi regulirani standardi za sve oblike vrijednosti i štete koje čovjek može napraviti u društvu. Takva regulacija će se automatski primijeniti kad god je to potrebno. Tako će se demokratski formirati novi sistem vrijednosti koji će sumirati ukupnu vrijednost produktivnih moći čovjeka. Takav sistem vrijednosti će nadopuniti i obogatiti sadašnje oblike vrijednosti, bazirane na kapitalu sa novim humanističkim vrijednostima i na taj način će značajno unaprijediti razvoj društva.  

Vrlo je razumljivo i poželjno da takav sistem vrijednosti postane važan u društvu i zato ga treba dopunski stimulirati. Neka svaki čovjek dobije demokratsku glasačku moć u društvu proporcionalnu ukupnoj vrijednosti njegove produktivne moći. Ova mjera predlaže nejednako pravo glasa ljudi ali bi u stvarnosti bila doprinos razvoju demokracije. Do sada su moćni ljudi upravljali društvom sami iako su se često sakrivali iza formalne demokracije. Moćni ljudi nisu nikada bili voljni dijeliti svoju moć sa društvom u ime plemenite ideje jednakosti jer se to protivi osnovnoj otuđenoj potrebi čovjeka da ostvari veću moć u društvu. Zato je potrebno napraviti kompromis koji će biti podjednako prihvatljiv svim ljudima. Svaki čovjek će imati glasačku moć proporcionalnu njegovom doprinosu i doprinosu njegovih predaka u izgradnji svih oblika vrijednosti koje društvo posjeduje. Treba naglasiti da će nejednako pravo glasa ipak biti formalne prirode jer pojedinac koliku god glasačku moć imao ne može značajno utjecati na donošenje odluka u demokratskom procesu. Sa druge strane novi demokratski sistem će otvariti mogućnost da svi ljudi konačno stvarno participiraju u donošenju odluka od njihovih interesa. 

Razvoj kompjutorske tehnologije omogućava narodu da neposredno participira u donošenju svih važnih odluka od zajedničkog interesa putem referenduma. Sva pitanja za referendum treba da kreira parlament koncenzusom političkih partija. Princip koncenzusa na najefikasniji način štiti interese manjine. Pitanje za referendum koje ne bude prihvaćeno koncenzusom se neće postaviti na referendumu. Svaka odluka može imati skalu vrijednosti pripremljenu od strane parlamenta u kojoj svaki glasač odabire vrijednost koja mu najviše odgovara. Srednja veličina iskazanih vrijednosti svih stanovnika u funkciji njihove glasačke moći će ukazivati na prihvatljivost svake odluke u društvu. Ovo bi bio početak stvarne vladavine ljudi i najbolji način utvrđivanja potreba društva. 

Koliko god demokracija bila razvijena ona će uvijek imati ograničenja jer ne može uvažavati pa čak ni uzeti u razmatranje posebne potrebe pojedinaca. Pojedinci će uvijek biti preglasani i zato mogu biti ugroženi. Taj nedostatak može biti odstranjen uvođenjem novog sistema pomoću kojeg će pojedinci moći sami efikasno braniti svoja prava i štititi svoje posebne interese u društvu. Ja sam ga nazvao demokratska anarhija.  

Demokratska anarhija je novi oblik društvenog odnošenja u kojem svaki čovjek ostvaruje jednaku zakonodavnu, pravosudnu i izvršnu vlast u društvu. To je moguće ostvariti tako da svaki čovjek dobije pravo da ocjenjuje djelovanje bilo kojeg čovjeka. Svaka povoljna ocjena treba dobitniku ocjene automatski donijeti mali porast u vrijednosti njegove produktivne moći. Sa druge strane svaka nepovoljna ocjena će rezultirati istim oblikom kazne. Obzirom da će svi ljudi imati podjednako pravo ocjenjivanja i da će davati vlastite ocjene neovisno od bilo kakvih pisanih pravila takva demokracija će poprimiti formu anarhije. Demokratska anarhija će uputiti svakog člana društva da stvara maksimalno moguće pogodnosti u društvu i da smanji ili ukine stvaranje svih oblika nepogodnosti. Ovakva mjera će definitivno umanjiti nekontrolirane ili nedovoljno kontrolirane moći pojedinaca proizašlih iz povlaštenog statusa u društvu. Povlašten status je po svojoj prirodi jedan od glavnih uzroka nastanka velikih nepogodnosti i problema u društvu. Narod će tako na vrlo jednostavan način po prvi puta u povijesti čovječanstva ostvariti veliku neposrednu moć u društvu koja će rezultirati visoko harmoničnim i konstruktivnim društvenim odnosima. 

***

Ekonomski prosperitet se stvara dobrim planiranjem proizvodnje i potrošnje i dobrom realizacijom plana. Najbolji plan proizvodnje i potrošnje se može ostvariti neposrednom narudžbom potrošnje od strane potrošača. Iz tog razloga novi sistem će preuzeti postojeću tržišnu ekonomiju ali će postepeno razvijati proizvodnju po narudžbi potrošača. To je upravo ono čemu današnje korporacije teže jer poznata potrošnja osigurava stabilnu proizvodnju. Najveća efikasnost realizacije plana će se ostvariti sa centarliziranim hijerarhijskim sistemom odlučivanja u procesu proizvodnje jer ostvaruje najefikasnju koordinaciju zajedničkog djelovanja. Centarlizirani sistem u praksi lako ostvaruje veliku stabilnost privređivanja i punu zaposlenost radnika. Ukoliko kreiranje novih radnih mjesta neće biti potrebno, puna zaposlenost će se uspostaviti skraćivanjem radnog vremena proporcionalno stopi nezaposlenosti. Takva privreda će nalikovati na model današnjih velikih korporacija ali će uvesti značajne novosti koje će doprinijeti ostvarenju znatno veće produktivnosti proizvodnje i znatno većeg zadovoljstva ljudi nego nego što ga privatne kompanije mogu ostvariti. 

Takvu privredu je moguće ostvariti samo dobrovoljnim udruživanjem proizvođača u zajedničku “humanističku“ korporaciju na određenoj teritoriji. Stanovnici određenog teritorija koji dobrovoljno predaju svoje privatno vlasništvo društvu će proporcionalno vrijenosti predatog vlasništva ostvariti porast vrijednosti njihove produktivne moći. Vrijednost produktivne moći čovjeka će predstavljati “humanistički“ oblik akcija jer će svaki čovjek ostvariti dohodak za rad u “humanističkoj“ kompaniji, proporcionalan vrijednosti svoje produktivne moći. Drugim rječima, u novom sistemu čovjek će ostvariti dohodak proporcionalan njegovom doprinosu (uključujući i doprinos njegovih predaka) u izgradnji i održavanju svih oblika vrijednosti koje društvo posjeduje. Udružena ekonomija će pružiti znatno veću sigurnost i znatno veće pogodnosti i ta činjenica može ohrabriti stanovnike određene teritorijalne cjeline da dobrovoljno udruže svoje privatne kompanije u “humanistički“ oblik korporacije. Ukoliko se neka privatna kompanija ne želi udružiti u zajedničku korporaciju tada će nastaviti da djeluje kao nezavisno poduzeće. 

U svrhu izbjegavanja privilegija centraliziranog sistema privređivanja koji u pravilu donosi nisku produktivnost, biti će neophodno uspostaviti stalno otvoreno tržište rada. Svako radno mjesto treba popunjavati radnik koji ponudi najveću produktivnost u bilo kojem trenutku. Ova mjera će vjerojatno naići na teškoće u procesu realizacije zato već na prvi pogled izgleda riskantno i bolno. Međutim, takvi nepoželjni efekti će se odstraniti pomoću nove regulacije raspodjele rada. Treba naglasiti da je ova mjera nužna zato što će omogućiti definitivno ukidanje radnih privilegija koje predstavljaju osnovu nepogodne orijentacije i problema u društvu. Osim toga slobodni izbor rada će omogućiti radu da postane neposredna vrijedost. Radnici će voljeti ono što rade i tu leži vjerojatno najveća pogodnost predloženog sistema. 

Nova ekonomija će nužno zahtijevati efikasan sistem utvrđivanja odgovornosti radnika za realizaciju predviđene produktivnosti. Sistem će utvrditi novi način podnošenja odgovornosti radnika pomoću vrijednosti koja prikazuje njihovu produktivnu moć. Neostvarenje predložene produktivnosti i profita ili njeno smanjivanje će specijalnim automatskim postupkom smanjiti ukupnu vrijednost produktivne moći radnika proporcionalno veličini njihove odgovornosti u procesu proizvodnje. I obratno, porast produktivnosti i profita će povećati ukupnu vrijednost njihovih produktivnih moći proporcionalno njihovoj odgovornosti u procesu proizvodnje. Sistem će biti baziran na tako velikom stupnju odgovornosti rukovodioca i radnika da će se oni morati dogovarati sa svim zainteresiranim stranama i uspostaviti visoki stupanj koncenzusa prije donošenja odluka. 

U slučaju da je produktivnost ograničena radno mjesto treba da dobije radnik koji zatraži najmanju cijenu tekućeg rada i time niži dohodak. Tržište rada će formirati objektivnu mjeru neposredne vrijednosti rada. Kada radnik bude sam odredio cijenu svog tekućeg rada biti će najzadovoljan zaradom.  

Ukratko, u “humanističkoj” kompaniji, radnici uključujući i rukovodioce, će se takmičiti za svako željeno radno mjesto koristeći svoju produktivnu moć. Oni će ostvariti pravo na rad na željenom radnom mjestu ukoliko ponude najveću produktivnost za takvo radno mjesto. Poslije toga, oni će biti direktno odgovorni svojim sugrađanima za realizaciju vlastite ponudjene produktivnosti pomoću vrijednosti koja prokazuje njihovu produktivnu moć. Takva ekonomija će lako postati znatno produktivnija od kapitalističke i zato će privatna poduzeća po prvi puta biti prisiljena na povlačenje i na pridruživanje novom sistemu. 

Nova ekonomija će razvijati tržište rada i smanjivati tržište roba. To će doprinijeti razvoju efikasnije ekonomije i racionalnom iskorištavanju prirodnih bogatstava. Sa druge strane, smanjeno tržište roba neće uzrokovati slabiji kvalitet roba jer će svi proizvodi biti podložni ocjeni potrošača. Takve ocjena će prikazivati i produktivnost rada proizvođača i samim tim će imati utjecaj na dohodke proizvođača. Iz tog razloga proizvođači će organizirati proizvodnju u nekakvom obliku dogovora sa potrošačima. To će biti najbolja moguća proizvodnja. 

Novi sistem će omogučiti radu da postane neposredna vrijednost a roba će gubiti svoju otuđenu prometnu vrijednost. U takvoj orijentaciji leži svijetla budućnost čovječanstva. 

***

Budućnost demokracije se neće više bazirati na izabranim liderima već će stanovništvo neposredno formirati politiku društva, na prvom mjestu ekonomsku politiku. U sistemu udruženog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju i novac će također biti udružen. Udružen novac omogućava uvođenje neposrednog oblika demokracije u ekonomiju. Svaki glasač će neposredno participirati u raspodjeli zajedničkog novca ostvarenog dohotkom “humanističke” kompanije. Novac će se raspoređivati za potrebe  razvoja ekonomije (ukupna količina novca namjenjena investicijama privrede), za individualnu potrošnju (ukupna količina novca namjenjena dohodcima radnika) i za zajedničku potrošnju (ukupna količina novca namjenjena zajedničkoj potrošnji svih stanovnika). Izabrani parlament će prije izjašnjavanja svakog glasača koncenzusom utvrditi moguće intervale vrijednosti u raspodjeli zajedničkog novca. Obzirom da novi sistem predlaže nejednako pravo glasa svaki glasač će raspodijeliti ukupnu vrijednost svoje produktivne moći po glasačkim grupama. Suma glasačkih izjava svih glasača po glasačkim grupama će kreirati makroekonomsku politiku društva. Veća količina novca usmjerena u jednom pravcu smanjiti će potrošnju u drugima i na taj način će usmjeravati ekonomiju društva. Tako će se neposredno demokratski unaprijediti današnji sistem raspodjele dohodaka, utvrđivanja fiskalne i razvojne politike društva. 

Raspodjela novca predstavlja osnovu problema današnjag društva. Demokracija je ovdje potrebna više nego bilo gdje. Ukoliko dozvolimo neposrednoj demokraciji da rukovodi raspodjelom zajedničkog novca dati ćemo šansu i dobiti ćemo rješenje za veliki broj problema današnjeg društva. Bez sumnje jednaka glasačka moć neće biti prihvatljiva ljudima koji imaju dominantnu moć danas. Zato je potrebno definirati nejednaku glasačku moć prihvatljivu za sve koja će biti bazirana na vrijednosti koja prikazuje produktivnu moć čovjeka. Ako žrtvujemo jednako demokratsko pravo možemo dobiti stvarnu demokraciju, kolektivno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, jednako pravo na rad, i neograničenu slobodu individualnog radnog i svakog drugog izbora. To je definitivno vrijedno prihvaćanja. 

Opisani politički i ekonomski model će poboljšati efikasnost i stabilnost proizvodnje, uvesti pravdu u proces proizvodnje i raspodjele, i pribaviti značajno veće pogodnosti svim članovima društva. Generalno rečeno, opisani sistem će osloboditi ljude autoritativnog pritiska i dati će im slobodu da slijede vlastite interese ali će prisiliti ljude da poštuju druge ljude. Takvo iskustvo će demistificirati autoritetima nametnute vrijednosti i učiti ljude da žive u skladu sa vlastitom prirodom što će ih osloboditi od svih oblika otuđenja današnjeg društva. Ovaj sistem će nadalje učiti ljude da formiraju potrebe u skladu sa njihovom mogućnostima zadovoljenja. To je glavni uvjet prevladavanja destruktivnosti u društvu jer ljudi koji konstantno zadovoljavaju svoje potrebe nisu destruktivni. Predloženi sistem obećava prirodan, harmoničan i visoko prosperitetan razvoj društva. Razvojem ovakvog sistema će se također realizirati do danas nemogući zadatak: “Od svakog prema mogućnostima i svakome prema potrebama.” Ako pročitate moju knjigu “Humanizam" koja je besplatno dostupna ovdje u najmanju ruku više nećete imati velikih sumnji u takvu mogućnost.

Aleksandar Šarović

Natrag na početak