Hajde da uklonimo strah 

Nama više ne treba strah da bi osigurali vlastiti opstanak ali mi ga ipak imamo. U današnjoj obilnoj produkciji to je umjetni nepotreban strah koji osigurava moć privilegiranom sloju ljudi. Preplašeni ljudi nisu u stanju koristiti vlastiti mozak. Svaki strah blokira moć rasuđivanja i zato preplašeni ljudi traže spas u autoritetima. To je začarani krug siromaštva u kojem živimo. U sistemu koji sam predložio svako će primati minimalni dohodak koji osigurava ekonomski opstanak bez obzira  da li radi ili ne. Visina minimalnog dohotka će se u sistemu koji sam predložio utvrditi neposreno demokratski.  

Ali zašto bi iko radio ako ostvaruje dohodak i bez rada? Odgovor je jednostavan; oni koji rade će primati veći dohodak od onih koji ne rade. Osim toga novi sistem će dati ljudima priliku da izaberu poslove koje vole i oni će ga raditi primarno zato što će uživati da ga rade. Neko bi rekao: "Da, ali malo ko voli svoj posao cijeli život". To je tačno zato novi sistem omogućava svakome da lako pronađe novi zanimljiv posao. Neko bi dodao: "Da, ali daleko najveći problem danas leži u činjenici da mi radimo praktično cijele dane i čak i kada bi imali jako dobar posao sa vremenom on će postati više teški teret nego zadovoljstvo".

Novi sistem koji sam predložio ima jednostavno rješenje za taj problem. On će omogućiti demistifikaciju današnjeg sistema vrijednosti. To znači da će se smanjiti potrošački mentalitet a to će zahtijevati i redukciju proizvodnje. Osim toga nova organizacija rada će ostvariti značajno skraćivanje potrebnog radnog vremena. Jednom kada novi sistem unaprijedi društvo i društvo značajno unaprijedi novi sistem natrag, vjerojatno će dva sata radni dan biti dovoljan da zadovolji sve ljudske potrošačke potrebe. Osim toga taj rad će predstavljati zadovoljstvo i proizvesti će daleko bolje rezultate nego što ga može proizvesti bilo kakav strah. Tada će ljudi imati daleko više vremena za unapređenje vlastite produktivne orjentacije i za druženje sa drugim ljudima.

Jedan učestali strah u današnjem društvu je strah od gubitka statusa u društvu. Ako ste nekakav predsjednik, filmaska zvijezda, ili imate bilo koji drugi privilegirani položaj u društvu, vi ste ostvarili otuđene pogodnosti koje donose sreću ali i strah od gubitka takvog statusa. Privilegirani status donosi objektivno prilično nepostojeće pogodnost i nepotreban strah. U novom sistemu ljudi će normalno imati različite poslove i položaje u društvu ali oni neće cijeniti svoj posao niti status više ni manje nego posalove i statuse drugih ljudi. Sa time u vezi, gubitak bilo kakvog posla ili statusa u novom društvu neće više nikome biti značajna nepogodnost pa tako ni strah od takvog gubitka neće postojati. U novom sistemu ljudi će cijeniti druge ljude po onome što oni jesu a ne kakav status oni posjeduju. To će omogućiti svakome da ima normalan dobar život. 

Sistem međusobnog ocjenjivanja koji sam predložio će svakome dati konačnu moć koju niko ne može prevladati. Ljudi će jako respektirati jedni druge. Niko se više neće plašiti drugih ljudi bez obzira kakve slabosti imao. Ali šta da radimo sa drugim strahovima, apstraktnim i konkretnim, racionalnim i iracionalnim, svjesnim i nesvjesnim, velikim i malim? Autoriteti stvaraju ili održavaju većinu takvih strahova u svrhu pokoravanja ljudi kroz cijeli život. Takvi strahovi u novom društvu gdje ljudi vole jedni druge, gdja konstantno pomažu jedni drugima, će teško postojati.

Možete li zamisliti život bez straha? To će biti prekrasan život.

Natrag na početak